Ministar turizma: Spreman sam na izazove

Dolazak Veljka Ostojića na čelo Ministarstva turizma Republike Hrvatske turistička je javnost dočekala s nepodijeljenim zadovoljstvom. Čovjek koji je profesionalno iskustvo stjecao u turističkoj praksi, koji je došao s mjesta predsjednika Uprave najveće hrvatske turističke tvrtke Riviera Adria te odlično poznaje sve segmente turizma, za dolazak na mjesto ministra turizma imao je - složni su dobri poznavatelji njegovog profesionalnog puta - samo jedan motiv: profesionalni izazov da pokuša ostvariti sve ono za što se u praktičnom radu zalagao kao i da otkloni ono što je osjećao kao najveće prepreke turističkom razvoju. Hoće li u tome uspjeti? Jesu li ga prvi tjedni na novoj dužnosti pokolebali ili učvrstili u očekivanjima? U razgovoru za stručnu reviju Ugostiteljstvo i turizam ministar Veljko Ostojić poručuje: nova vlada imat će bitno drugačiji odnos prema turizmu!

- Uoči preuzimanja funkcije ministra turizma najavio sam da će konkurentnost biti u fokusu mojeg interesa. Mjere Vlade za povećanje konkurentnosti i likvidnosti ukupnoga gospodarstva odnose se, dakako, i na turističko gospodarstvo, kojem će smanjivanje stope izdvajanja za zdravstveno osiguranje, smanjenje parafiskalnih nameta, vodnih doprinosa, naknade za korištenje šuma, spomeničke rente itd. donijeti financijsko rasterećenje. Sve što je najavljeno uskoro će biti pretočeno u zakonske dokumente. Radi se intenzivno i na poticanju investicija kao i novog zapošljavanja. Kad se govori o rasterećenju u gospodarstvu, važno je da budemo svjesni stanja javnih financija u zemlji, a time i realni u očekivanjima jer snažnije poticaje treba očekivati nešto kasnije tijekom ovoga mandatnog razdoblja. Što se turizma i posebnih mjera samo za turistički sektor tiče, tehnologija posla je takva da se ne poklapa s kalendarskom godinom pa su gotovo svi ugovori za hotelski biznis potpisani prije više od pola godine. Stoga je upitno u kojoj je mjeri uopće moguće promjenama u zakonodavstvu sada utjecati na konkurentnost sektora. Smanjenje poreza na dodanu vrijednost sigurno je bitan čimbenik konkurentnosti. Tu bih želio jasno reći da se radi o mjeri koja je dugoročna, strateška i za koju sam si osobno postavio cilj da se ona prihvati negdje u prvoj polovici mandata. Jednostavno, svjestan sam situacije i nikada nisam izričito rekao da tu mjeru očekujem odmah na početku mandata ili u okviru prvih poteza ove vlade, nego sam rekao da je to jedan od prioriteta u mojem ministarskom mandatu. Zbog toga sam zadovoljan najavom da će turistički sektor - i to prvi put u povijest s tako širokom osnovicom - dobiti povlašteni status. Očekujem da se smanjena stopa poreza na dodanu vrijednost za turizam, koja će na snagu stupiti 1. siječnja 2013. godine, u zakon ugradi već sada, prilikom ukupnih zakonskih promjena. Tim potezom jedan od ključnih ciljeva Ministarstva turizma u ovom mandatu bit će riješen.

Kako Hrvatska danas stoji na svjetskoj ljestvici konkurentnosti i što u tom pogledu može donijeti Strategija razvoja hrvatskog turizma koju izrađuju stručnjaci Instituta za turizam?

- Prema studiji Svjetskog gospodarskog foru ma, Hrvatska je na ljestvici konkurentnosti u svijetu na 34. mjestu, u Europi na 24. mjestu, a medu devet obuhvaćenih mediteranskih zemalja nalazimo se na osmom mjestu. Dakle, to je veliki izazov. Valja reći da je konkurentnost mjerena po četrnaest grupa aktivnosti, u rasponu od prometne infrastrukture do radnog i fiskalnog zakonodavstva itd. Upravo u okviru Ministarstva turizma radimo detaljan prikaz našeg mjesta na ljestvici konkurentnosti, uz koji će, dakako, ići i prijedlog kako povećati konkurentnost po pojedinoj od tih grupa aktivnosti. To je zadaća za cijelo desetljeće, a ne za samo dva mjeseca i želim raditi pomake korak po korak. Nije realno očekivati da će se slika hrvatskog turizma, uvjeti poslovanja, konkurentnost sektora i slično radikalno promijeniti u kratkom vremenu. Ali ako napravimo dobar plan i budemo mijenjali stvari po tom planu, onda smo na dobrom putu. Jedino tako, kad sustavno definiramo okvire puta kojim trebamo ići i postavimo si jasne ciljeve, možemo postići neki uspjeh. Vatrogasne mjere neće dovesti do konačnog cilja. Drugo je pitanje strategije razvoja turizma, koja je bitna iz najmanje dva razloga. Prvi je upravljanje vlastitom budućnošću. Mi nemamo dokument koji odgovara na ključne izazove hrvatskoga turizma: što želimo, trebaju li nam velike ili male investicije, što će biti s privatnim smještajem, moramo li nove investicije poticati i razvijati posvuda ili definirati nekoliko lokacija na obali, trebaju li nam velika turistička naselja (resorti)? Niz je aktualnih pitanja na koja moramo dobiti odgovor i za njih nam treba strategija kao dokument u čijoj će izvedbi sudjelovati što više ljudi iz sektora, ali i onih koji su s njime na bilo koji način povezani. Iskoristit ću priliku i reći da su dosadašnji nalazi Strategije razvoja hrvatskog turizma objavljeni na internetskim stranicama Ministarstva turizma kao i Instituta za turizam te pozivam sve da daju svoje prijedloge i viđenja. Mi ćemo, naravno, organizirati prezentacije i workshopove po turističkim klasterima, gdje će ljudi iz turističkog sektora, politike i svih ostalih s turizmom povezanih djelatnosti imati prilike sudjelovati i reći svoja viđenja budućnosti hrvatskog turizma. Drugi bitan razlog za izradu Strategije je taj što je ona osnova za korištenje strukturnih fondova Europske unije. Ako neki projekt nije u Strategiji, neće biti moguće za njega povući novac.

Ima li Vlada razumijevanja za poticajne mjere u turizmu i kakva se suradnja može očekivati od drugih resora, posebice onih koji su „naslonjeni“ na turizam?

- Premijer, prvi potpredsjednik vlade i ministar financija u nekim od svojih prvih izjava rekli su da će turizam biti jedan od sektora koji je strateški bitan za ovu zemlju i koji može u relativno kratkom vremenu ukupno gospodarstvo povući naprijed. Oni su pritom naglasili da se to ne odnosi samo na devizne prihode nego i na zapošljavanje, investicije itd. Same te izjave za mene su - uz najavljenu diferenciranu stopu PDV-a -jasan signal da ova vlada namjerava imati drugačiji odnos prema turizmu. Ja sam dio toga tima i optimist sam. U konačnici, zbog toga sam i došao. Imam povjerenje jer radim s ljudima koji su jasno rekli da je turizam jedan od prioriteta ove zemlje i da će se okviri poslovanja turističkog sektora na taj način i tretirati te da će se turizmu omogućiti redovno i kvalitetno poslovanje kao i snažnija investicijska aktivnost. Neoporezivanje reinvestirane dobiti, niži PDV i ukupni uvjeti poslovanja ključni su za postizanje konkurentnosti, ali ne i jedini. Ima tu još puno zadataka koji stoje pred nama, kao što je pitanje radnog zakonodavstva, koje bi trebalo biti fleksibilnije i elastičnije, pitanje tržišnih i marketinških aktivnosti itd. Dakle, sve to skupa trebalo bi činiti paket konkurentnosti sektora. No, iskoristit ću priliku i reći da, neovisno o tome što su očekivanja izuzetno velika, treba biti realan i na zemlji te znati da promjene, koliko god one bile nužne, nije moguće ni očekivati niti napraviti u kratkom roku, za samo nekoliko mjeseci. Svi ti problemi tište sektor desetljećima i onaj tko sada očekuje da ih možemo riješiti za mjesec, dva ili tri nakon mojeg dolaska nije realan.

Prilikom najave smanjenja PDV-a na određeni ste način apelirali i na strukovne udruge da pozovu članice da to rasterećenje ulože u konkurentnost i razvoj. Kakvi su izgledi da se to ostvari i vjerujete li da je moguće da uspješnost i razvoj subjekata u turizmu postanu važniji ili barem jednako važni kao i trenutačna financijska korist?

- Posljednjih je dana u medijima jako eksploatirano pitanje da li bi ugostitelji, posebno restorateri, zbog manje stope PDV-a trebali spuštati cijene, u kojoj je mjeri to u nadležnosti Ministarstva turizma i ima li poluge da se to doista dogodi. Naravno, živimo u tržišnom ekonomiji i jasno je da cijene nije moguće ograničavati bilo kakvim aktom. No, mislim da se radi o dogovoru javnog i privatnog sektora i ni u kojem slučaju ne bi bilo korektno - neovisno o teškom stanju u kojem se sektor nalazi - da se svi efekti uvođenja niže stope PDV-a sliju samo u jedan džep. Mislim da koristi od toga trebaju imati najmanje dvije strane, kako pokazuju iskustva nekih zemalja koje su napravile slično, a kada su spuštale stopu PDV-a prethodno su postigle dogovor privatnog sektora i države. Govorim o Francuskoj, gdje je postojao čvrsti sporazum i ta nam je zemlja poučan primjer. Država i turizam potpisali su sporazum kojim se sektor obvezao da će smanjiti cijene, povećati broj zaposlenih i da će dio novca koji su dobili kao efekt smanjivanja stope poreza investirati u povećanje kvalitete objekata, edukaciju itd. Razgovarao sam o tome sa strukovnim udrugama i mislim da je to dobar put. Naravno, nitko nikoga ne može prisiljavati. No, mislim da je to međusobni korektan odnos i dogovor što treba raditi nakon što se PDV spusti u zajedničkom dugoročnom interesu i kako bi vodio povećanju konkurentnosti sektora. To radimo isključivo zbog toga. Svjesni smo toga da naša konkurencija u tom segmentu ima bolje uvjete i zadaća je Vlade i Ministarstva turizma da osiguraju da se diferenciranom stopom ravnopravno borimo na svjetskom tržištu. Osim toga, diferencirana stopa će već i na srednji rok utjecati na povećanje investicijske aktivnosti sektora jer ce on tako ulagačima biti atraktivniji. Vidim tu učinke za sektor na srednji i dugi rok, a pogotovo kad se to poveže s također najavljenom mjerom neoporezivanja reinvestirane dobiti. Smatram da tako stvaramo okvire paketa koji će omogućiti značajniju investicijsku atraktivnost turizma. A svi znamo da nam ulaganja trebaju i da zadnjih godina, pa i desetljeća, u turizmu nije bilo pravih greenfield investicija.

Najavili ste da vam je cilj privatizacija turističkih tvrtki u državnom portfelju. Kako i kada to planirate izvršiti?

- Pitanje privatizacije neprivatiziranog državnog portfelja u turizmu jedan je od ključnih programa u ovom mandatu Ministarstva. Ali mandat traje četiri godine i ne mislim da to treba riješiti u dva mjeseca. Za taj ćemo posao angažirati privatizacijske savjetnike koji će definirati model privatizacije pojedinih tvrtki. Sigurno je da, s obzirom na različite stupnjeve uspješnosti i organizacije, nije preporučljiv ni primjenjiv isti model za Imperial Rab, Hotele Makarska, HTP Korčulu i Jadran Crikvenicu, pa je posao stručnjaka da za svaku tvrtku predlože optimalni model. Čvrsto sam uvjeren da ćemo u tome uspjeti. Izuzetak je sustav marina ACI, koji formalno i ne pripada u Ministarstvo turizma, iako to smatram nelogičnim. ACI zaslužuje poseban model. Mislim da ACI ne treba privatizirati na način da ga se prodaje budući da za to nema potrebe jer ima dvije bitne karakteristike koje ga razlikuju od drugih: prva je da se radi o sustavu marina, a druga da se one nalaze na najatraktivnijim lokacijama na obali. Mislim da treba primijeniti model po kojem će ACI barem natpolovično ostati u državnom vlasništvu, ali i da se omogući udio privatnog sektora u funkcioniranju ACI-ja kako bi se privukle nove investicije te povećala efikasnost upravljanja. Kako, što...? Imam neke ideje, ali mislim da je za taj posao potreban poseban privatizacijski savjetnik, da treba proizvesti nekoliko privatizacijskih scenarija i modela budućeg funkcioniranja.

Tek nas nešto vise od godine dana dijeli od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Očekujete li značajnije promjene u turističkim kretanjima?

- Sigurno je da nam ulazak u EU donosi mnoge pogodnosti u kretanju ljudi i roba te potencijalno tržište od 500 milijuna ljudi kojima ćemo psihološki, ali i sa stanovišta administrativnih prepreka, sigurnosti i ostaloga biti bliži. Posebno nam je važna priča o EU fondovima. Sustav turističkih zajednica, privatni sektor u dijelu malog i srednjeg poduzetništva, ali i javni sektor nedovoljno se pripremaju za strukturne fondove iako je sredina 2013. godine blizu. Onaj tko ima ambicije povlačiti taj novac mora početi pripremati projektnu dokumentaciju. Znam da oko toga ima dosta posla, uključujući i one administrativne, ali u snalaženju poduzetnicima mogu pomoći Ministarstvo regionalnog razvoja i europskih fondova, a najavljuje se jaka organizacijska jedinica u okviru Ministarstva gospodarstva. I mi u Ministarstvu turizma ustrojavamo posebnu službu samo za EU fondove. Iznenadilo me što se do sada u Ministarstvu turizma toj temi nije posvećivalo dovoljno pozornosti i sada se nastojimo uključiti i uhvatiti korak jer smatram da je to izuzetno važno područje. Najgore što nam se može dogoditi jest da ne povučemo novac koji nam netko nudi. Znam da je procedura teška, a standardi ispunjavanja natječajne dokumentacije zahtjevni, ali u svakoj županiji postoje određene službe spremne da pomognu u pripremi dokumentacije. I buduća služba Ministarstva turizma bit će servis za EU fondove. Dvije su grupe projekata koji će se financirati - prva grupa su projekti javnog sektora na turističkoj infrastrukturi, a druga su projekti privatnog sektora namijenjeni razvoju malog i srednjeg poduzetništva. Turističkom gospodarstvu savjetujem da prati natječaje i aplicira za ta sredstva.

U prvim javnim istupima najavili ste i promjene u sustavu turističkih zajednica te njihovo djelovanje u smislu destinacijskog menadžmenta. Jesu li one danas - od lokalnih sredina do državne institucije - educirane i osposobljene za tu vrstu posla kao i za sinkroniziranu izgradnju turističkog brenda?

- Sustav turističkih zajednica treba dodatno profesionalizirati i restrukturirati. Sigurno je da se on od osnutka do danas razvijao, ali ga, kao i svaki sustav, treba povremeno ažurirati ili, da budem precizniji, restrukturirati. Mislim da bi to trebalo ići u smjeru preciznijeg definiranja uloga pojedinih razina sustava, s time da bi niže razine trebale obavljati informativnu funkciju, organizirati pojedine manifestacije i informativne punktove za goste te, naravno, biti pokretači novih proizvoda i motiva dolaska. Regionalne turističke zajednice trebale bi se pretvoriti u destinacijske menadžment organizacije te obavljati dio promotivne funkcije, a nacionalna turistička organizacija trebala bi obavljati nacionalnu turističku promidžbu To je moje viđenje, ali s većim promjenama ne namjeravam ići u prvoj godini mandata jer ima stvari koje su hitnije od toga. Čuo sam da se ljudi iz sustava boje što će se dogoditi. Ja sam - ne samo zato što iz njega dolazim - pozitivan prema sustavu turističkih zajednica i mislim da su one odigrale veliku ulogu u organiziranju i u promociji hrvatskog turizma. Napravile su velik posao i oko uređenja mjesta, u informativnoj funkciji, u nekim su regijama kreirale i nove proizvode, počele su preoblikovati turistički imidž regije. Međutim, moramo jače involvirati privatni sektor i TZ moraju biti aktivnije. Na žalost, imamo i slučajeva da su turističke zajednice puki redistributeri automatizmom prikupljenih sredstava. To se ne smije događati jer takav način funkcioniranja, a pogotovo njihovo jako politiziranje dovode do opasnosti da se sustav praktički ukine. Moramo oblikovati sustav koji će onemogućiti da bez posljedica funkcioniraju oni koji ne obavljaju najveći dio zakonom propisanih zadaća nego su mjesto za lijep i lagodan život.

Za sve probleme turističkoga gospodarstva i za uvjete njegova poslovanja krive se - ponekad i neopravdano - mjere ekonomske politike. No, imamo li rezervi i u boljoj organizaciji, suradnji, stručnosti... u samom gospodarstvu i lokalnoj zajednici?

- To je pitanje upravljanja destinacijom. Kad sam najavljivao reorganizaciju sustava TZ i daljnju profesionalizaciju mislio sam upravo na to. Ima sjajnih primjera medu turističkim zajednicama koje zaista već djeluju kao neka institucija u kojoj na lokalnoj ili županijskoj razini ozbiljno zajedno rade privatni i javni sektor. Ali postoje i one koje se ponašaju kao redistributeri sredstava prikupljenih automatizmom temeljem zakona. Dakle, to treba mijenjati na način da turističke zajednice zaista postanu mjesta iz kojih će se upravljati destinacijom. Za to su potrebne tri pretpostavke. Prvo, precizniji zakon koji će definirati ingerencije i obveze sustava TZ na svim razinama, drugo ozbiljniji, intenzivniji i proaktivniji pristup privatnog sektora. Treće je da javni sektor profesionalnije shvaća ulogu turističke zajednice, one nisu mjesto gdje se uzima novac i usmjerava u projekte zato što ih iz bilo kojih razloga ne mogu financirati jedinice lokalne samouprave, a u njihovoj su ingerenciji. Turističke zajednice su mjesto gdje bi se trebalo odlučivati o sudbini turističke destinacije - od izrade strateških planova razvoja, pozicioniranja do svega onoga što znači upravljanje destinacijom. 0 tome treba li nekome mali convention centar neće odlučivati ni Ministarstvo turizma ni HTZ, to trebaju odlučiti ljudi na lokalnoj razini, a naravno da će se nakon toga razmotriti mogućnosti financijske ili neke druge potpore. Vlada RH donijela je ozbiljne odluke o decentralizaciji i doista mislim da je to ključ našeg pomaka prema boljem. Uvjeren sam da se na lokalnoj razini uz jasno definirane okvire funkcioniranja najbolje može rasporediti novac koji je ondje zarađen. Decentralizacija je, uvjeren sam, jedan od uvjeta bržeg razvoja.

Kakvu ce važnost imati struka, stručnost i obrazovanje u sustavu vrijednosti vašeg ministarstva?

- Na edukaciji namjeravamo dosta raditi jer smatram da je ona - bilo da je riječ o formalnoj ili neformalnoj -jedan od ključeva uspjeha hrvatskog turizma. Što se tiče formalnog obrazovanja, već radimo materijal koji će napraviti presjek obrazovnog sustava za hrvatski turizam. Treba razgovarati i poticati obrazovne institucije da mijenjaju i unapređuju svoje obrazovne programe. Također namjeravamo dovoditi najistaknutije stručnjake, prije svega s područja Mediterana, koji bi putem tečajeva i drugih oblika neformalne edukacije pružali nova znanja i vještine te tako pridonijeli podizanju razine turističke usluge.

Stručne udruge intenzivnijom suradnjom žele pojačati svoju pregovaračku snagu te raditi na poboljšanju položaja struke. Hoće li u tome imati podršku Ministarstva?

- Veseli me što se nekoliko glavnih stručnih - turističkih udruga povezuje u asocijaciju udruga. Nadam se da će one u novoj organizaciji još bolje zastupati sektor i braniti njegove interese i da će u razgovorima biti snažan partner Vladi odnosno javnom sektoru. Prioritet njihovog rada treba biti jasno oblikovanje interesa struke, kao i prijedlozi određenih mjera čiji bi cilj bio poboljšanje položaja sektora ili nekih njegovih dijelova. Udruge će i dalje imati podršku Ministarstva turizma, mi ćemo poticati njihov rad, i to prije svega na konkretnim projektima - tražit ćemo da se kandidiraju projekti i onda će se za njihovo funkcioniranje i realizaciju izdvajati određena sredstva.

Turistički djelatnici u prijašnjem su mandatu imali dosta poteškoća u komunikaciji s Ministarstvom turizma pa su se ponekad i dobre inicijative izgubile jer ih, jednako kao i probleme, nije imao tko čuti. Kakav način rada i komunikacije najavljujete u Ministarstvu?

- I ja sam jedan od tih koji su bili nezadovoljni jer najprije je bilo teško doći do odgovornih u Ministarstvu, a potom, ako bi nas iz privatnog sektora netko i saslušao, najčešće se nakon toga ništa ne bi dogodilo. Želim to promijeniti i zato sam već prvoga dana po dolasku okupio suradnike u Ministarstvu i rekao kako moramo otvoriti komunikaciju prema privatnom sektoru te da na sve prijedloge treba odgovoriti, bez obzira na to je li odgovor pozitivan ili negativan. Namjeravam kod svih izmjena, dopuna i kreiranja novih zakonskih akata intenzivno konzultirati privatni sektor, jer u konačnici mi smo tu zbog njih. Ministarstvo turizma nije tu da dovodi goste, mi smo tu da definiramo okvire poslovanja, a kakvi oni trebaju biti puno bolje zna privatni sektor nego mi. Također, dnevno dobivamo nekoliko stotina e-mailova i nastojimo odgovoriti na većinu njih, pogotovo na konstruktivne prijedloge. Inače, radni tim Ministarstva još se formira i on je kombinacija postojećih i novih ljudi. Svatko ima pravo formirati ekipu s kojom misli da će moći realizirati svoj projekt.

Vaša nova pozicija stavlja vas u ulogu onoga tko je odgovoran za kreiranje politike prema turizmu i u turizmu. Kakva su vam prva iskustva i s koje je strane lakše biti, a koja je veći izazov? Mijenjaju li se ili potvrđuju spoznaje koje ste imali kad ste bili, uvjetno rečeno, s druge strane - u turističkom gospodarstvu?

- Nemoguće je na to jednoznačno odgovoriti. Teško je i tu i tamo, svaka pozicija ima svoje izazove. Ova sigurno omogućava da neke stvari koje si predlagao i zagovarao kao privatnik sada pokušaš realizirati. U razgovorima o dolasku na ovu poziciju stavio sam na stol nekoliko projekata. Nisu to, kako se često u medijima tumači, bili uvjeti nego moje viđenje što treba napraviti da bi sektor bolje funkcionirao. Bio sam zadovoljan kada sam od ključnih ljudi u Vladi čuo da dijelimo ista razmišljanja, da imamo iste ili barem slične poglede na nekoliko ključnih stvari. I naravno da je onda pristati bilo pitanje vlastite vjerodostojnosti. Kako bih se mogao pojavljivati na turističkim skupovima i tražiti da o nekoj temi razgovaram u Ministarstvu ako nisam barem pokušao neke stvari promijeniti i iskoristiti ponuđenu priliku?! Sada, na početku, bitno mi je teže nego na pozicijama na kojima sam posljednjih godina radio. Zapravo je jako teško to uspoređivati jer je način funkcioniranja posve drugačiji, jer je ondje sve puno brže i efikasnije, a ovdje je sve složenije. Moram priznati da nisam bio naviknut na toliko procedura, ali to je način funkcioniranja u državnim institucijama i Vladi. S druge strane, ovdje imaš priliku nešto promijeniti ne samo na razini jedne kompanije nego cijelog sektora. To je svakako izazov, lako sam se našao u bitno drugačijim okolnostima i unatoč tome što mi je prvi mjesec prošao u potpunom stresu zbog promjene posla, mjesta stanovanja, odvojenosti od obitelji, okruženja i načina funkcioniranja, moja nova funkcija za mene je sigurno veliki izazov. Ne pruža se ovakva mogućnost velikom broju ljudi, a i tim malobrojnima pruža se samo jednom u životu. Stoga sam, nakon konzultacija sa suprugom i sinom, odlučio: idem pokušati! Ako imam jasne ciljeve, ako se svakodnevno ulaže puno energije, nešto se mora dogoditi. Ne može sve otići u vjetar. Uvjeren sam da se rezultati mogu dogoditi jedino ako se radi, ako se inzistira na nekim stvarima i ulaže puno energije u neke projekte i posao u cijelosti. Ne vjerujem u „balone“ - da će se nešto dogoditi samo po sebi, da ćemo nešto politički „izlobirati“, ne smatram da takav način funkcioniranja donosi željene rezultate. Moje je iskustvo da se oni postižu jedino ako se čovjek namuči i u ono što radi ulaže mnogo energije, iskustva i znanja. Samo se tada može nešto pozitivno dogoditi. Tako ću funkcionirati i u Ministarstvu, bit ću otvoren za sve prijedloge. Spreman sam na puno odricanja u četiri godine mandata. Gospodarska situacija teška je i u hrvatskoj i globalno i željeno poboljšanje iziskuje puno rada, truda i promjena. A one su uvijek teške. Svatko tko želi nešto učiniti i promijeniti, neovisno o tome radi li se o mjestu referenta prodaje, predsjednika uprave neke tvrtke ili ministra, treba uložiti puno energije. To nije lako. Za one koji žele nešto napraviti mjesto ministra je izuzetno težak, zahtjevan posao, ali i izazovan, i u suštini je bitno drugačiji nego što se to čini izvana.

Za turističku je prepoznatljivost, ali i za nacionalnu ekonomiju važno pitanje korištenja hrvatskih proizvoda. Kako to i uz čiju pomoć postići?

- Često se tu zamjenjuju teze pa se postavlja pitanje što turizam misli napraviti da se više domaćih proizvoda prodaje putem njega. Trebalo bi pitati drugačije - što poljoprivredni i prehrambeni sektor treba učiniti da iskoristi turizam kao domaći izvoz?! Iz iskustva u privatnom sektoru, na razini Valamara, znam da se za njihove objekte više od 70 posto hrane i preko 90 posto pića nabavljalo iz domaćih izvora. Naravno da je to uvijek pitanje odnosa cijene i kvalitete, ali će hotelijer radije uzeti domaće. Danas smo svi svjesni da treba kupovati domaće, kao što nam je jasno da na taj način pridonosimo razvoju hrvatskoga gospodarstva. Uvijek je ključno pitanje kvalitete i cijena. Mislim da je to pitanje makroekonomske politike jedne zemlje, koja mora kreirati mjere koje će domaći proizvod učiniti konkurentnijim. Ne mislim da bi hotelijer trebao subvencionirati poljoprivrednu proizvodnju. Što se pak tiče drugih proizvoda, globalizacija je ugrozila mnoge proizvodnje - ne samo u Hrvatskoj - jer ne mogu konkurirati velikim serijama robe koja se mnogo jeftinije proizvodi na tržištima Dalekog istoka, primjerice u Kini, pogotovo im nije moguće konkurirati cijenom. Ali moguće je biti po nečemu drugačiji, poseban, raditi proizvod tako da mu nitko, a ponajmanje globalni proizvođači, ne može konkurirati.

Koja je vaša poruka turističkim djelatnicima?

- Ova će turistička godina biti prepuna izazova i vrlo je važno da se pažljivo i koncentrirano za nju pripremimo te da uložimo sve naše znanje i umijeće u njezinu realizaciju. Važno je to u svako doba godine, ali posebice u predsezoni i postsezoni. Pozivam sve moje kolege da kreiraju nove proizvode kao motive dolaska. Također je važno da privatni sektor aktivnije utječe na rad sustava turističke zajednice. Usporedo s pripremom i realizacijom ove turističke godine, važno je da se pripremamo za 201 3. godinu jer će nam donijeti ulazak u EU, ali i diferenciranu stopu PDV-a koja mora biti temelj podizanja konkurentnosti naše ponude te dodatnih ulaganja u edukaciju i kvalitetu usluge. Bez toga, uvjeren sam, nema uspjeha. (Silvana Jakuš, UT, br. 01/2012)

Pisane vijesti