Svjetski dan turizma, 27. rujna, diljem svijeta pa i u Hrvatskoj obilježava se s temom "Turizam i vode: štitimo zajedničku budućnost", čime se želi naglasiti odgovornost turizma kao jednog od najvećih gospodarskih sektora u svijetu u globalnom preuzimanju obveze zaštite vodnih resursa te skrenuti dodatna pažnja na turističke proizvode vezane za mora, jezera, rijeke, močvarna staništa i slično za što raste turistička potražnja u svijetu.
Svjetski dan turizma ove se godine obilježava 34. put, svake godine ima drugu temu koju bira inicijator obilježavanja takvog dana, specijalizirana agencija UN-a za turizam Svjetska turistička organizacija-UNWTO, a ove je godine odabrana tema voda i njihove zaštite, jer je i UN ovu godinu proglasio Međunarodnom godinom vode.
Središnja proslava na svjetskoj razini u organizaciji UNWTO-a održava se sutra na Maldivima gdje će se na posebnoj konferenciji okupiti brojni stručnjaci, dužnosnici i predstavnici privatnog sektora te razmatrati politike i strategije kojima bi turizam mogao pridonijeti očuvanju i zaštiti voda.
Sve zemlje članice UNWTO-a uobičajeno se pridružuju proslavi tog Dana na nacionalnim razinama i na razne načine, a u Hrvatskoj će to učiniti brojne turističke zajednice, agencije i tvrtke te Glavni ured Hrvatske turističke zajednice (HTZ), dok će Ministarstvo turizma Dan obilježiti posjetom ministra Darka Lorencina i predstavnika Ministarstva zaštite okoliša i prirode Parku prirode i jednom od četiri zaštićena močvarna staništa u Hrvatskoj Kopačkom ritu.
Povodom tog Dana glavni tajnici UN-a i UNWTO-a Ban Ki-Moon i Taleb Rifai naglasili su odlučnost turizma u osiguranju održive budućnosti voda kroz njihovu zaštitu i inteligentno, inovativno upravljanje. Pozvali su i sve turističke objekte i turiste diljem svijeta na smanjenje potrošnje vode i poboljšanje gospodarenja otpadom i otpadnih voda ističući važnost podizanje ekološke i društvene svijesti o vodama kao najvažnijem resursu na zemlji.
Turizam i vode
Korištenje, zaštita i očuvanje voda velik je izazov turističkom sektoru koji se zbog nerijetkog svrstavanja među veće onečiščivače (uz poljoprivredu i promet) svugdje u svijetu trudi osmisliti i primijeniti učinkovita rješenja za održivo korištenje voda jer upravo na vodnim resursima brojne turističko-hotelske tvrtke u svijetu temelje svoje poslovanje.
Tako je i u hrvatskom turizmu, koji glavninu svog poslovanja oslanja na resurse Jadranskog mora, nacionalnih parkova uz jezera i močvarna staništa te u novije vrijeme i na termalne izvore razvojem toplica.
Najveći 'pritisak' na kvalitetu vode turizam u Hrvatskoj ima u priobalnom (jadranskom) području, a iako se tu onečišćenje od turizma procjenjuje na oko 3 posto od ukupnog pritiska stanovništva, što na razini Jadranskog mora nije značajno, ipak se s obzirom na zgusnuto razdoblje turističke sezone od oko 3-4 mjeseca tijekom ljeta koje je pretežito i sušno razdoblje, zbog turizma javljaju određeni problemi s opskrbom, u planiranju, izgradnji i održavanju infrastrukture za zaštitu voda i priobalnog mora.
I neuređena, divlja i zakonom neregulirana odlagališta otpada i otpadnih voda u Hrvatskoj također su jedan od većih nekontroliranih izvora onečišćenja voda, a kao i velik dio ostalih industrija u Hrvatskoj i turizam i njegove tvrtke izgradili su u većini samostalne uređaje za korištenje voda i pročišćavanje otpadnih voda u što se najviše ulagalo u turističkim područjima primorsko-istarskih slivova.
Zbog planiranog daljeg razvoja turizma u Hrvatskoj je moguće očekivati veći negativni utjecaji na vode i priobalne vode (more), pa će trebati uložiti dosta dodatnih napora i sredstava u planiranju vodnokomunalnih usluga i izgradnju vodnokomunalne infrastrukture i javne odvodnje, za što se zalaže i Ministarstvo turizma.
Vodni resursi Hrvatske
Hrvatska se ubraja u skupinu vodom relativno bogatih zemlja u kojoj problemi s vodom i oko vode još nisu 'zaoštreni' i vodni resursi zasad nisu ograničavajući faktor razvoja. Potvrđuju to i globalna istraživanja, među kojima i UNESCO-a, po kojima je Hrvatska po dostupnosti i bogatstvu vodenih izvora među prvih pet zemalja u Europi i među prvih 50 u svijetu jer na cijelom prostoru raspolaže velikim količinama površinskih i podzemnih voda. Ima i velike količine pitke vode čime je također među rijetkim zemljama u Europi i svijetu.
Prostorni raspored površinskih (rijeke, jezera, prijelazne i priobalne vode) i podzemnih voda i njihova veza primarno su određeni morfološkim i hidrogeološkim značajkama područja Hrvatske, a sve vode su dio crnomorskog ili jadranskog sliva, pri čemu razvodnica ide kroz gorsko-planinsko područje.
Ukupna duljina svih prirodnih i umjetnih vodotoka na prostoru Hrvatske procjenjuje se na više od 32 tisuće kilometara, najveće rijeke su Sava, Drava, Dunav, Kupa, Mura, Lika, Zrmanja, Krka, Neretva, Dobra, Korana, Glina, Krapina, Ilova-Pakra i druge, a za razliku od puno rijeka Hrvatska ima malo prirodnih jezera, ali su sva specifična i očuvanih prirodnih ljepota, po čemu su najpoznatija Plitvička i slapovi Krke.
Na poplavnim i dijelovina najvećih slivova rijeka Drave, Dunava, Save i Neretve nalaze se i važna močvarna područja, od kojih su četiri lokaliteta na Ramsarskom popisu vlažnih staništa, Kopački rit, Lonjsko polje, Crna Mlaka te područje donjeg toka Neretve.
Na sve rijeke i vode u priobalnim područjima utjecaja ima Jadransko more koje je zatvorenog tipa ukupne površine zajedno s otocima oko 139 tisuća kilometara četvornih i s ukupnim volumenom od oko 35 tisuća metara kubnih, što čini 4,6 posto volumena Sredozemnog mora. Prosječna širina Jadranskog mora je oko 160 kilometara, a najveća izmjerena dubina je 1.233 metara.
Podzemne vode čine u Hrvatskoj oko 90 posto svih količina voda, dok preostali dio čine površinske vode iz vodotoka i višenamjenskih akumulacija, a važni vodni resurs su i geotermalne i mineralne vode čiji je najveći potencijal u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske.
Na prostoru Hrvatske identificirano je oko 400 lokaliteta predviđenih za kupanje i rekreaciju, pri čemu na nekim lokacijama stanje voda ne zadovoljava za tu namjenu, uglavnom u blizini naselja zbog nedovoljne izgrađenosti sustava javne odvodnje, dok je na većini morskih plaža stanje zadovoljavajuće i mnogobrojne imaju Plavu zastavu kao certifikat kvalitete i čistoće.
Tatjana Miščančuk (Hina)